Armenija Izborna istraživanja, biračke namjere i aktualni rezultati anketa

Armenija, unatoč globalnim turbulencijama, nastavlja bilježiti robustan gospodarski rast, s prognozama međunarodnih institucija od preko 5% za 2026. godinu. Inflacija, koja je u travnju dosegnula 5,3%, u svibnju je pala na 4,2%, no i dalje ostaje trajan izazov za troškove života. Politički, vlada premijera Pašinjana, nakon nedavnih parlamentarnih izbora, odlučno provodi diversifikaciju izvoznih tržišta. Kao izravan odgovor na nova ruska ograničenja uvoza armenskih proizvoda, koja su stupila na snagu 12. lipnja, vlada ciljano potiče izvoz u EU i druge zemlje putem subvencija i programa potpore. Cilj je smanjiti ekonomsku ovisnost o Rusiji i ojačati gospodarstvo novim trgovinskim odnosima.

Armenija se uoči parlamentarnih izbora 7. lipnja bori sa svojim identitetom. Preko 100.000 raseljenih Armenaca iz Karabaha bori se za glasačka prava, dok ih vlada mora integrirati u društvo. Premijer Pašinjan promiče 'pravi' armenski identitet koji se fokusira na suverenitet i nastavlja s razgraničenjem s Azerbajdžanom. To dijeli naciju između povijesne povezanosti i pragmatične potrage za mirom, potaknuto ruskim upozorenjima o pro-zapadnom kursu. Politički uzrok leži u Pašinjanovom preusmjeravanju nakon sukoba u Karabahu i s tim povezanom preispitivanju nacionalnih prioriteta, o čemu se sada raspravlja u izbornoj kampanji.

Armenija doživljava duboko preusmjeravanje svoje geopolitike, koje zemlju sve više udaljava od tradicionalnog saveznika Rusije i približava Zapadu. Trenutno Erevan produbljuje svoje odnose s EU-om i SAD-om, što se očituje u potpisivanju sveobuhvatnog sporazuma o strateškom partnerstvu s Washingtonom i promicanju 'Trumpove rute' – tranzitne veze koja zaobilazi Rusiju i Iran. EU podržava ovaj smjer s hitnim paketom pomoći od preko 50 milijuna eura i pohvaljuje armensku predanost jačanju odnosa. Istovremeno, Moskva pojačava pritisak na Armeniju uvođenjem ograničenja uvoza armenskih proizvoda i upozorenjima na 'ukrajinske scenarije', ukoliko Erevan nastavi svoj pro-zapadni kurs. Ova eskalacija napetosti izravno je posljedica armenskog razočaranja zbog nedostatka ruskih sigurnosnih jamstava u sukobu oko Gorskog Karabaha, što je premijera Pašinjana potaknulo na stratešku diversifikaciju svojih saveza.

Armenija je na pragu parlamentarnih izbora koji duboko dijele zemlju. Politička kultura obilježena je oštrom polarizacijom, dok vlada premijera Nikola Pašinjana jasno usmjerava zemlju prema Zapadu. Ova drastična vanjskopolitička promjena, od tradicionalnog savezništva s Rusijom prema pojačanoj suradnji s EU-om i SAD-om, ne samo da potiče unutarnjopolitičke prosvjede, već izaziva i masivan pritisak Moskve, uključujući ekonomske sankcije. Nedavno uhićenje šest oporbenih kandidata pro-ruske stranke 'Jaka Armenija' neposredno prije izbora, jasno pokazuje zaoštrenu situaciju i krhkost vladine stabilnosti, dok zemlja glasa o svojoj geopolitičkoj budućnosti.

Armenija prolazi kroz kritičnu fazu u svojoj energetskoj, klimatskoj i infrastrukturnoj politici. Zemlja energično potiče diversifikaciju opskrbe energijom putem obnovljivih izvora i proširenje infrastrukture. To uključuje ambiciozne klimatske ciljeve s namjerom smanjenja emisija stakleničkih plinova i novi klimatski zakon, usvojen u veljači 2026. Istovremeno, Erevan intenzivira suradnju sa zapadnim partnerima i pokreće infrastrukturne projekte poput 'Trumpove rute za međunarodni mir i prosperitet', uključujući natječaj za željezničku vezu s turskom granicom. Ovo pro-zapadno preusmjeravanje izaziva oštre reakcije iz Moskve: Rusija otvoreno prijeti obustavom povoljnih isporuka plina i raskidom drugih sporazuma, ukoliko Armenija nastavi proces pristupanja EU-u. Ova eskalacija, neposredno prije armenskih parlamentarnih izbora 7. lipnja, ima za cilj spriječiti Erevanovo odstupanje od Kremlja. EU već reagira financijskim obećanjima pomoći kako bi podržala Armeniju u ovoj napetoj situaciji.

Armenija doživljava duboku društvenu podjelu koja se zaoštrava uoči predstojećih parlamentarnih izbora. Posebno se očituje izraženi generacijski jaz: dok starija generacija teži podržavanju mirovne agende vlade, mladi izražavaju duboko nezadovoljstvo i nepovjerenje prema političkom establishmentu. Ova polarizacija ugrožava socijalni mir i nacionalno jedinstvo nakon sukoba oko Gorskog Karabaha. Politički uzrok je vladina politika koja se nakon poraza 2023. godine oslanja na 'mirovnu agendu'. Ova strategija dijeli društvo, jer je mnogi smatraju nedovoljnom, a mladi se osjećaju politički otuđenima. Iako su pokrenute inicijative za sudjelovanje mladih, nepovjerenje ostaje duboko ukorijenjeno.

Armenska vlada provodi temeljnu reformu obrazovanja, dok je nezaposlenost mladih 2024. godine iznosila alarmantnih 26,24 posto. Nacrt zakona o visokom obrazovanju i znanosti, o kojem se raspravljalo u svibnju, trebao bi modernizirati sustav i uvesti europske standarde. Planirano preusmjeravanje obuhvaća trostupanjsko visokoškolsko obrazovanje, nove mehanizme financiranja i depolitizaciju sveučilišta. EU podržava te napore s 8,55 milijuna eura. Ove reforme imaju za cilj premostiti jaz između obrazovanja i tržišta rada te mladima otvoriti prijeko potrebne perspektive, budući da mnogi trenutno ne pronalaze adekvatno zaposlenje.

Od 1. rujna 2026. armenske obitelji dobit će paušalnu naknadu za rođenje djeteta u iznosu od 500.000 drama (oko 1.300 američkih dolara) za svako novorođenče, neovisno o redoslijedu rođenja. Ovu reformu, koja znači povećanje za prva dva djeteta, dok za kasniju djecu izjednačava raniju, višu jednokratnu isplatu, vlada obrazlaže argumentom da obiteljski troškovi ostaju konstantni neovisno o broju rođene djece. Istovremeno, procijenjeni mjesečni troškovi od gotovo 2.500 američkih dolara za četveročlanu obitelj bez najma i prosječni prihod od samo 744 američka dolara značajno opterećuju mnoga kućanstva. Dodatno, stalni priljev od preko 100.000 izbjeglica iz Gorskog Karabaha snažno opterećuje sustave socijalne sigurnosti i tržište nekretnina, što dodatno pogoršava situaciju za ranjive obitelji i samohrane roditelje.

Armenski umirovljenici od 1. travnja 2026. doživljavaju značajnu promjenu: minimalna mirovina porasla je na 46.000 drama, a niže mirovine povećane su za 10.000 drama, što pogađa preko 660.000 građana. Istovremeno, vlada je uvela univerzalno zdravstveno osiguranje koje umirovljenicima starijim od 65 godina omogućuje besplatan pristup medicinskim uslugama. Dok vlada prilagodbu mirovina predstavlja kao uspjeh snažnog gospodarskog rasta od 7,2% u 2025. godini, oporba kritizira mjeru kao izborni dar uoči parlamentarnih izbora u lipnju 2026. Osim toga, sve mirovine i socijalne naknade od travnja moraju se isplaćivati bezgotovinski, što je povezano s programima povrata novca. Godišnja inflacija u svibnju 2026. iznosila je 4,2%, što i dalje predstavlja izazov za kupovnu moć povećanih mirovina.

Armenija revolucionira tržište rada: vlada ukida dobnu granicu od 65 godina za državne službenike, što je izravan odgovor na demografske izazove i nedostatak kvalificirane radne snage. Ova reforma, koja proizlazi iz novog zakona, omogućuje iskusnim radnicima ostanak u radnom vijeku i trebala bi ojačati smanjujuću radnu snagu. Dok je godišnja inflacija u svibnju pala na 4,2 posto, kućanstva se i dalje bore s rastućim cijenama hrane, koje su porasle za 6,4 posto. Unatoč snažnom gospodarskom rastu od preko 5 posto, potaknutom IT-jem i građevinarstvom, zaposleni osjećaju jaz između umjerenog rasta plaća i stalnih troškova života. Političko preusmjeravanje prema EU-u i s tim povezane trgovinske nesigurnosti s Rusijom dodatno utječu na ekonomsku stabilnost mnogih obitelji.

Kao odgovor na nedavna ruska ograničenja uvoza armenskih poljoprivrednih proizvoda i konjaka, koja osjetno pogađaju tradicionalne izvozne grane, Europska unija obećala je Armeniji hitan paket pomoći od preko 50 milijuna eura. Moskva pojačava ekonomski pritisak kako bi spriječila približavanje Armenije Zapadu, što mnoge poduzetnike dovodi pred egzistencijalne izazove. Istovremeno, nastojanja vlade da uspostavi nove trgovačke rute putem inicijative 'Raskrižja mira' i pojačane suradnje s EU-om, kao i masovna ulaganja i porezne olakšice u visokotehnološkom sektoru, otvaraju nove mogućnosti rasta i prisiljavaju samozaposlene na strateško preusmjeravanje.

Armenija i dalje uskraćuje LGBTQ+ zajednici temeljnu pravnu zaštitu: sveobuhvatan zakon protiv diskriminacije koji eksplicitno uključuje seksualnu orijentaciju i rodni identitet ne postoji, iako se o njemu raspravlja više od desetljeća, a međunarodna tijela to opetovano traže. Ova zakonodavna praznina duboko oblikuje svakodnevni život manjina, kao što pokazuje aktualno godišnje izvješće organizacije Pink Armenia od 15. svibnja 2026. Politički uzrok leži u nedostatku volje vlade da integrira preporuke civilnog društva u nacrt zakona, kao i u kontinuiranoj instrumentalizaciji LGBTQ+ tema od strane političkih aktera za diskreditaciju protivnika. To stvara klimu u kojoj su diskriminacija i nasilje svakodnevni, od traženja posla do interakcija s državnim institucijama. Pravosuđe često ne uspijeva prepoznati homofobne ili transfobne motive kod kaznenih djela, jer se oni u Kaznenom zakonu ne smatraju otegotnim okolnostima. Čak ni najnovija 'Strategija i akcijski plan rodne politike 2025.–2028.', usvojena u travnju, izbjegava eksplicitno uključivanje ovih osnova zaštite. Dok međunarodni partneri poput EU-a i Vijeća Europe u svibnju 2026. na summitu u Erevanu naglašavaju važnost ljudskih prava, armenska LGBTQ+ populacija ostaje bez potrebnih pravnih mehanizama za učinkovitu borbu protiv diskriminacije i mržnje.

Armenija mijenja svoju imigracijsku politiku: od 1. studenog 2026. ukida se popularna 10-godišnja posebna putovnica, zamijenjena digitaliziranim sustavom. Ova dalekosežna reforma 'Zakona o strancima' vlade Pašinjana uvodi obveznu radnu vizu prije ulaska u zemlju, čime se ukida dosadašnja praksa ulaska kao turista i naknadnog podnošenja zahtjeva za radnu dozvolu. Osim toga, uvodi se godišnja kvota za strane radnike. Dok gospodarstvo bilježi procvat s rastom BDP-a od 7,1% u prvom kvartalu 2026., iseljenici i imigranti moraju se pripremiti na povećane naknade za dozvole stalnog boravka od 2027. godine i strože obveze prijave u slučaju duljeg izbivanja.