Italija Izborna istraživanja, biračke namjere i aktualni rezultati anketa

Talijansko gospodarstvo proživljava paradoksalnu fazu: dok stopa zaposlenosti doseže rekordne vrijednosti, a nezaposlenost je na najnižoj razini u 20 godina, kućanstva se bore s naglo rastućim troškovima života. U svibnju 2026. inflacija je s 3,2 posto dosegla najvišu razinu od rujna 2023., prvenstveno potaknuta višim cijenama energije i hrane. Vlada Meloni pokušava se suprotstaviti milijardama eura vrijednim paketima pomoći, ali pritom nailazi na granice pravila stabilnosti EU-a. Stalni proračunski deficit od 3,1 posto u 2025. godini, koji se također pripisuje kontroverznom „Superbonusu“, značajno ograničava manevarski prostor i zahtijeva balansiranje između blizine građanima i fiskalne discipline.

Italija je pred dubokom preorijentacijom svoje migracijske politike. Od 12. lipnja 2026. stupa na snagu novi EU Pakt o azilu i migracijama, koji snažno utječe na nacionalnu sposobnost djelovanja. Ovaj Pakt značajno pooštruje uvjete: predviđa premještanje graničnih kontrola, ograničenja spajanja obitelji i suspenziju proceduralnih jamstava. Za Italiju, glavnu zemlju dolaska na Sredozemlju, to znači daljnju institucionalizaciju restriktivnijeg kursa, koji se već provodi pod vladom Meloni. Nova pravila EU-a dodatno oblikuju raspravu o nacionalnom identitetu i zaštiti granica, nastojeći snažnije suzbiti neregularne migracije i preurediti raspodjelu tereta unutar Unije.

Italija redefinira svoju poziciju u krhkoj Europi: pod premijerkom Meloni, zemlja drastično pooštrava svoju migracijsku politiku, istovremeno težeći jačoj ulozi u savezima EU-a. Novi zakonski prijedlozi omogućuju pomorske blokade i forsiraju povratke, popraćeno kontroverznim sporazumima, poput onog s Albanijom o migracijskim centrima. Paralelno, Rim od EU-a traži veću fiskalnu fleksibilnost u vezi s energetskim izdacima kako bi rasteretio domaća poduzeća i kućanstva. Ovo strateško preusmjeravanje naglašava nacionalne interese i oblikuje talijanski geopolitički identitet u kriznim vremenima.

Talijanska vlada pod Giorgiom Meloni navigira dinamičnim političkim krajolikom. Parlament je nedavno otvorio put ponovnom uvođenju nuklearne energije, strateškog projekta za energetsku sigurnost. Istovremeno, Bruxelles je, pod pritiskom Rima, ublažio fiskalna pravila EU-a, što koaliciji pruža veći investicijski prostor. No, politička kultura ostaje napeta: rasprave o građanskim pravima tijekom Mjeseca ponosa jasno pokazuju društvenu polarizaciju. Osim toga, unutarnjopolitički otpor koči spremnost za povećanje planiranih europskih izdataka za obranu. Ova mješavina, pojačana odbačenom reformom pravosuđa iz ožujka, pokazuje složene izazove za Melonijinu sposobnost oblikovanja politike.

Italija se bori s visokim troškovima energije i sporom energetskom tranzicijom. Vlada Meloni pritišće EU na veću proračunsku fleksibilnost za klimatski relevantna ulaganja kako bi se rasteretila kućanstva i poduzeća. Europska komisija sada signalizira popuštanje: do 2028. godine 0,3% BDP-a iz sredstava rezerviranih za obranu može se usmjeriti u dekarbonizaciju. No, kritike rastu: razvoj obnovljivih izvora energije stagnira, ovisnost o plinu ostaje visoka, a izlazak iz ugljena odgođen je do 2038. godine, što ugrožava talijanske klimatske ciljeve.

Socijalni mir u Italiji se urušava pod rastućim generacijskim sukobom. Mladi se bore s nesigurnim poslovima, niskim plaćama i sumornim mirovinskim izgledima, dok nasljeđuju staro društvo i preveliki državni dug. Mogli bi ići u mirovinu tek s preko 70 godina i pritom primati 17% manje od svojih roditelja, što potiče frustraciju. Ova kritična situacija proizlazi iz nedovoljnih reformi tržišta rada i mirovinskog sustava koji ne obuhvaća demografske promjene. Unatoč povremenim mjerama za starije osobe i pristupima konsolidaciji duga, nedostaje koherentna politika za međugeneracijsku pravednost, što produbljuje jaz i ugrožava dugoročnu stabilnost zemlje.

Nezaposlenost mladih u Italiji dosegla je u travnju 2026. rekordno nisku razinu od 16,9 posto – prividan uspjeh koji ipak ne prikriva duboku ekonomsku nesigurnost. Gotovo svaki deseti mladi čovjek živi u siromaštvu, a preko 60 posto strahuje da ih ni budući posao neće izvući iz toga. Ova nesigurna situacija, pojačana nedostatkom pristupačnog smještaja za studente i niskim plaćama, i dalje potiče „odljev mozgova“, pri čemu je preko milijun mladih Talijana napustilo zemlju u posljednjih deset godina. Vlada Meloni doduše slijedi ciljeve rasta i reforme obrazovanja, no kritičari zamjeraju nedovoljne mjere protiv strukturnih problema i ukidanje građanskog dohotka, koji je štitio mnoge mlade odrasle osobe.

Stopa nataliteta u Italiji i dalje pada na povijesno niske razine. Unatoč novim državnim poticajima poput „Bonusa za novorođenčad“ od 1.000 eura po djetetu od 2026. godine i povećanim dječjim doplatcima, demografski pad ostaje alarmantan. Težak udarac za mnoge obitelji i samohrane roditelje bilo je odbijanje oporbenog prijedloga za ravnopravan, potpuno plaćen roditeljski dopust u parlamentu u veljači. Desničarska većina blokirala je reformu zbog navodnog proračunskog opterećenja, što tradicionalni teret brige o djeci i dalje snažno prebacuje na žene i koči njihovo profesionalno sudjelovanje. Dok regionalne naknade, poput onih u Južnom Tirolu, rastu, nacionalna politika ne uspijeva pronaći sveobuhvatno rješenje koje nadilazi financijske bonuse kako bi se riješili strukturni izazovi za moderne obitelji.

Milijuni talijanskih umirovljenika ovog lipnja doživljavaju izmijenjene isplate, uvjetovane godišnjim prilagodbama INPS-a i poreznim usklađivanjima. To se događa usred dalekosežnih mirovinskih reformi Proračunskog zakona za 2026. godinu, koji je ukinuo ranije mirovinske opcije poput „Quota 103“ i „Opzione Donna“, čime je otežan pristup mirovini. Istovremeno, inflacija u Italiji porasla je u svibnju 2026. na 3,3 posto, što osjetno smanjuje kupovnu moć mnogih, posebno onih sa srednjim primanjima. Ovaj dvostruki pritisak rezultat je napora vlade Meloni da stabilizira državne financije i suoči se s demografskim promjenama, što se, međutim, sukobljava s ranijim obećanjima o potpori.

Talijanska srednja klasa osjeća pritisak: inflacija je u svibnju 2026. skočila na 3,3%, što je najviša vrijednost od 2023., i nagriza kupovnu moć. Istovremeno, globalna neizvjesnost i visoke cijene energije usporavaju gospodarstvo; rast za 2026. revidiran je na skromnih 0,5%. Rim reagira: Proračunski zakon za 2026. smanjuje porez IRPEF za prihode između 28.000 i 50.000 eura s 35% na 33%, kako bi ublažio porezno opterećenje. Nova uredba o radu, na snazi od svibnja, također uspostavlja koncept „poštene plaće“ putem kolektivnih ugovora, kako bi se borila protiv dampinga plaća i promicala stabilna radna mjesta. Međutim, državni deficit od 3,1% (2025.) i dalje premašuje granicu EU-a, što drastično ograničava financijski manevarski prostor vlade.

Talijanski poduzetnici i samozaposleni suočavaju se u lipnju 2026. s poplavom poreznih plaćanja, uključujući prvu ratu poreza na nekretnine IMU, dok istovremeno podnose najviše cijene električne energije u Europi. Vlada Meloni reagira Proračunskim zakonom za 2026. godinu, koji predviđa smanjenje srednjih stopa IRPEF-a i ponovno uvođenje hiper-amortizacije za investicije. Međutim, strukturni problemi poput ovisnosti o plinu i birokratsko opterećenje složenog poreznog sustava osjetno koče konkurentnost mnogih poduzeća.

Talijanska vlada gura kontroverzan zakon kojim se namjerava zabraniti informacije i rasprave o seksualnim orijentacijama ili rodnim identitetima u školama. Ovaj pothvat, sličan mađarskom zakonu, označava značajno pooštravanje konzervativne obiteljske politike pod vladom Giorgie Meloni. Ona se zalaže za zaštitu „tradicionalnih obiteljskih vrijednosti“ i odlučno djeluje protiv „LGBTIQ+ lobija“. Paralelno, LGBTIQ+ organizacije bore se za pravno priznavanje duginih obitelji i otvaranje braka, dok nedavne sudske odluke, poput odluke Ustavnog suda iz svibnja 2026. o udovičkim mirovinama za istospolne parove, povremeno prisiljavaju na napredak.

Italija žustro raspravlja o oduzimanju državljanstva kriminalcima rođenim u inozemstvu, prijedlogu koji duboko utječe na živote imigranata i iseljenika. Potaknut napadom u Modeni u svibnju 2026., potpredsjednik Vlade Matteo Salvini iz stranke Lega zalaže se za zakon koji državljanstvo više ne bi jamčio „doživotno“. Kritičari upozoravaju na opasno odstupanje od ustavne ravnopravnosti i stvaranje dvostrukog državljanstva. Ova rasprava odražava pooštrenu imigracijsku politiku vlade Meloni, koja je već obilježena strožim graničnim kontrolama i povećanim radnim kvotama za građane izvan EU-a, kako bi se riješio nedostatak radne snage.